Jedan od aksioma komunikacije Paolo Alto grupe kaže da je nemoguće ne komunicirati. Prema tome i nedostatak komunikacije je svojevrsna komunikacija. No, što se ustvari događa kada odbijamo komunicirati s nekim?

Ostracizam

Jedan od načina ne-komuniciranja s nekim je pomoću ignoriranja pojedinaca ili grupa ljudi šutnjom, koja označava svojevrsno društveno odbacivanje. Pojava nazvana ostracizam pojavila se još u Grčkoj za vrijeme vladara Klistena. Potencijalnog tiranina moglo se protjerati iz grada-države Atene ili iz neke druge zajednice odlukom većine na deset godina kao preventivnu mjeru u svrhu sprječavanja potencijalno opasnih sukoba političara.

Ukoliko bi se u proljeće na izvanrednoj narodnoj skupštini zaključilo da postoji netko potencijalno opasan za demokraciju građani bi nakon šest mjeseci na crijepu (ostrakonu) mogli napisati ime te osobe te bi onaj sa najviše glasova bio protjeran. Od "suda crijepića" ili ostrakona dolazi i naziv ostracizam. Pri povratku u Atenu žrtve ostracizma ponovno bi postali ugledni građani. No, osobu podvrgnutu "tretmanu šutnje" ne mora se više protjerati iz grada kako bi joj se dalo do znanja da je nepoželjna ili da je možda pogriješila.


"Tretman šutnjom"

"Tretman šutnjom" ima dvostruko djelovanje, a ono što se njime želi postići je manipulacija i uspostavljanje kontrole nad "ne-sugovornikom". To je pasivno-agresivna strategija koja može sačinjavati elemente emocionalnog zlostavljanja. Neki smatraju da je tretman šutnjom najteži oblik emocionalnog zlostavljanja. To je kazna koju koriste zlostavljači kako bi se žrtva osjećala nevažnom, bezvrijednom, nebitnom i potpuno odsutnom iz zlostavljačevih misli. Koristi se kao oblik ne-fizičkog kažnjavanja i kontrole jer zlostavljači pogrešno smatraju da nisu zlostavljači s obzirom da ne nanose fizičke ozljede žrtvi. No, ponekad na ovaj način nanesu više štete od fizičkih zlostavljača, kažu žrtve ovog vida zlostavljanja. Drugi smatraju da je šutnja najbolje rješenje u situacijama kada nikakav razgovor ne pomaže. Ona potiče osobu s kojom se ne razgovara da razmisli zašto je došlo do te situacije te kako ispraviti nastalo stanje.

Takav način ponašanja može uvelike utjecati na ljude spram kojih se primjenjuje, a postoje i neka saznanja prema kojima maloj djeci takvo ponašanje stvara izrazitu bol, iako nema nikakve fizičke boli. Ostracizam ili "tretman šutnje" može biti izrazito destruktivan u međuljudskim odnosima, npr. između muža i žene, ali i prijatelja koji prestanu razgovarati. To nije isto što i cooling off, dakle situacija kada ste toliko ljuti na nekoga ili na nešto što je vaš sugovornik rekao, da se suzdržavate od komentara dok se ne smirite, kako ne bi rekli nešto što ćete kasnije požaliti. Ukoliko ljudi imaju problema, a o njima ne govore nego ih skrivaju, ili ih "stavljaju pod tepih" oni će kad tad kulminirati a pitanje je kakve će biti posljedice. Izbjegavanje razgovora može polučiti razne rezultate ovisno što time želimo postići, no često posljedice budu jako negativne za oba "ne-sugovornika".

Šutiti ili ne šutiti?

"Tretman šutnjom" nije pouzdan ili osjetljiv način za rješavanje konflikta. Umjesto toga bolje bi bilo sugovorniku reći u čemu je pogriješio i dati mu priliku da to ispravi ili prekinuti odnos uz objašnjenje. Možda šutnja ponekad uistinu pomaže u rješavanju konflikata, no svakako nije preporučljivo često davati svom partneru/partnerici ili prijateljima "tretman šutnjom". Umjesto toga, pokušajte svoje probleme i nesuglasice riješiti dobrim starim razgovorom!

Izvori:

http://abuse101.com/silenttreatmentandabuse.html

http://www.kensavage.com/archives/silent-treatment/

http://www.lupiga.com/enciklopedija/enciklopedija.php?id=4008

http://www.wikihow.com/Give-Someone-the-Silent-Treatment  

http://sh.wikipedia.org/wiki/Ostrakizam


Petra Skelin