Dolaskom bana pučanina Ivana Mažurnića, Sabor je prihvatio "Osnove zakona o ustrojstvu javne ludnice za opseg Kraljevine Hrvatske i Slavonije", te se pristupilo izgradnji bolnice po projektu Kune Weidmanna na zemljištvu zvanom Topolnica u Stenjevcu, tada 6km udaljenom od Zagreba. Bolnica je nazvana "Zavod za umobolne Stenjevec".

Dana 15. studenog 1879.g. u novosagrađenu bolnicu premješteni su bolesnici s XIII. odjela Opće bolnice Milosrdne braće u Zagrebu na Harmici (današnji Trg bana Jelačića), te je Bolnica počela s radom. Dana 11. prosinca 1879. godine posjetio ju je ban Ivan Mažuranić, pregledao je zgrade, obišao bolesnike i bio prisutan posvećenju kapelice.

Bolnica zadnjih nekoliko godina dnevno zbrinjava oko 1000 bolesnika. Organizacijski, podijeljena je u 13 medicinskih službi (odjela). Popratne službe su tehnička služba, servis prehrane i službe administracije. Znanstveno-istraživači rad odvija se u okviru Zavoda za psihijatrijska istraživanja. Broj zaposlenih kreće se oko 750.

Uz osnovnu djelatnost, liječenje duševnih bolesnika, u Bolnici se odvija intenzivan nastavni i znanstveni rad. Bolnica je nastavna baza Medicinskog fakulteta, Filozofskog fakulteta, Fakulteta za defektologiju i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Policijske akademije MUP-a RH.

Postdiplomski studij iz forenzičke psihijatrije također se odvija u Bolnici Vrapče. U Psihijatrijskoj bolnici Vrapče boravili su i hrvatski velikani poput Vladimira Vidrića i Slave Raškaj čija djela su izložena u muzej-galeriji.

Bolnica-Vrapce.hr