Jorge Luis Borges (Buenos Aires, 1899. - Ženeva, 1986.) najslavniji je argentinski pisac 20. stoljeća. Njegove nadrealistične minijature bave se protokom vremena, stvarnošću i identitetom. U svojim djelima miješao je stvarne činjenice sa maštom stvarajući priče fantastičnog ugođaja. Pjesmu Trenuci napisao je u dobi od 85. godina rezimirajući svoj život.

Trenuci

Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.

Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.

Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.

Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.

Naravno da sam imao trenutaka radosti.

Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.

Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.

Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterecen.

Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.

Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece…
Da imam ponovo život pred sobom.

Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

Ifeelgoodportal.com