Teškoća učenja mogu biti povezane sa disharmoničnim razvojem djeteta i događa se da ni učitelji niti roditelji ne znaju kako se pravilno postaviti prema djetetu. Neka od razvojnih područja (govor, motoričke sposobnosti, senzorno povezivanje, socijalno-emocionalni razvoj) mogu se razvijati sporije od očekivanog za djetetovu dob. Obzirom na to, može se reći da su teškoće u učenju povezane s time kako djelotvorno i učinkovito različiti dijelovi mozga koordiniraju jedni s drugima.

Najčešće teškoće

Teškoće u učenju, a problemi i ponašanja koja na njih upućuju mogu biti:

● usvajanje čitanja i pisanja

● psihomotorička nespretnost

● slaba kontrola vlastitog ponašanja

● ddgađanje obaveza

● loša organizacija vremena i prioriteta

● nemogućnost zadržavanja pažnje

Tehnike pomoći

Roditelji mogu puno pomoći svome djetetu tako što će mu osigurati radni kutak koji će uvijek biti uredan i gdje će mu svi potrebni materijali i knjige za učenje i pisanje zadaće odmah biti dostupni. Također, ako dijete ne može dugo zadržati pažnju na obavezi koju mora izvršiti, poželjno je da ju roditelji "razlomi" na manje dijelove.

Učitelji bi trebali znati za specifične potrebe djeteta te se upoznati s načinima na koje mu mogu olakšati usvajanje i učenje gradiva (poticanje pitanja, učestalija kontrola djetetovog rada, davanje mogućnosti usmenog odgovaranja umjesto pisanih provjera i slično).

Psiholog može djetetu pomoći u uvježbavanju onih vještina koje su mu potrebne za dobro funkcioniranje u školskom okruženju (radno pamćenje, brzina procesiranja informacija, reguliranje emocija, nadzor i samoregulacija ponašanja).

Tehnike tretmana

Tehnike koje mogu biti uključene pri teškoćama učenja:

● neurofeedback: neurofeedback je metoda bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga putem elektroda postavljenih na glavu. Neurofeedback uređaj je povezan s računalom na kojem dijete rješava zadatke ili igra igricu, a psiholog prati vrstu moždanih valova tijekom tih aktivnosti i nagrađuje "pozitivne" valove.

● kognitivni trening: uključuje usvajanje ranije spomenutih vještina potrebnih za izvršavanje školskih obaveza i socijalizaciju s vršnjacima (pamćenje, održavanje pažnje, samoregulacija emocija i aktivnosti)

● modifikacija djetetovog ponašanja: psiholog s djetetom radi na osnaživanju svijesti o vlastitom ponašanju te na planiranju vremena i obaveza (izvršavanje zadataka unutar vremenskog ograničenja redoslijedom koje je dijete odabralo)

● rad s roditeljima: temelji se na psihoedukaciji roditelja o specifičnim potrebama njihovog djeteta i o različitim odgojnim metodama i stavovima koji im mogu pomoći (nagrađivanje poželjnog ponašanja i ignoriranje lošeg, "time out", organizacija vremena i zadataka, poticanje suradnje sa školom)

Ciljevi terapije uključuju postizanje većeg zadovoljstva u školskom i obiteljskom životu, poboljšanje sposobnosti pažnje, koncentracije, kognitivnih vještina i kontrole ponašanja djeteta.

Draženka Šepić Labrović, dipl. psih., neurofeedback i KBT praktičar (PSIDRA)

Psihoportal.com

VEZANI SADRŽAJI

• "Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta"
• Blagdanska depresija
• Pažljivo s pubertetlijama
• Pomoć obitelji Božić
• Poštapalice naše svakidašnje
• Prednosti treninga sa utezima
• Psiholog ili psihijatar?
• Trening sa utezima
• Djeca u snu-uče