Placebo (lat. placere-sviđati se) je farmakodinamski indiferentna tvar identična izgledom kao lijekoviti proizvod koja je neutralnog djelovanja, ali izaziva izlječenje. Placebo se koristi zbog sugestivnog učinka u tretmanu ili u kontroliranim kliničkim eksperimentima. Kod placeba iznenađuje činjenica da, unatoč nedostatku bilo koje fizičko-kemijske promjene, često uzrokuju efekt od najvećeg značaja u zdravstvu. 

Vrste placeba

• Pravi placebo-simulacija medicinskog proizvoda, obično samo mliječni šećer ili škrob koji ne sadrže aktivne supstance, ali je iste boje i okusa pravog lijeka

• Pseudoplacebo-sadrži lijekovitu tvari, ali preniske doze ili nema specifičan učinak na postojeću bolest

• Psihoaktivni placebo-koristi se kao kontrola u nekim studijama lijekova, ali nema efekt izlječenja, nego samo izaziva nuspojave

Psihološke teorije

• Teorija očekivanja-teorija kaže da pacijenatova očekivanja pozitivnog rezultata pokreću placebo efekt. Specifična su očekivanja vezana za poznavanje očekivanih proizvoda, način djelovanja i liječenje bolesti te se izravno odnose na placebo efekt.

• Teorija uvjetovanja-teorija pretpostavlja da je placebo efekt uvjetni refleks, zbog asocijacija na ponovljeni stimulus (npr. neutralnu komponentu, boju ili oblik efektivnog lijeka) i bezuvjetan stimulans (aktivni element koji aktivira jedan terapijski odgovor).

Biokemijske teorije

Današnje tehnike snimanja mozga potaknule su razmišljanje da placebo efekt nije posljedica samo psihološkog utjecaja na pacijenta, nego i bioloških promjena u tijelu. Pozitronska emisijska tomografija (PET) je pokazala da je u odgovoru na placebo u mozgu bolesnika s Parkinsonovom bolesti došlo do otpuštanja dopamina.

Nocebo

Koncept noceba (lat. nocere-ne sviđam se) je prvi put opisan 1961.g. i predstavlja suprotnost placebu. Strah od poznate nuspojave lijekova ili općenito negativni stav pacijenta na terapiju ima negativan učinak na liječenje. Pacijent koji ne vjeruju u efikasnost terapije, može osjetiti pogoršanje simptoma.

Izvor: Wikipedija