Ujutro 10. prosinca 1996. godine dr. Jill Bolte Taylor, tridesetsedmogodišnja neuroznanstvenica, pretrpjela je težak moždani udar. Kao stručnjakinja za neuroanatomiju, znala je što se događa i promatrala je kako njezin um gubi funkcije. Zadnjim snagama pokušavala se sjetiti broja telefona prijatelja kojeg bi pozvala u pomoć. Nazvala je kolegu sa posla koji ju je hitno odveo u bolnicu. Više nije mogla hodati, govoriti, čitati, pisati ni prisjetiti se ičega o vlastitom životu, a sve u samo nekoliko sati.

Tri tjedna kasnije operirana je u bolnici u Massachusettsu kako bi se odstranilo područje krvarenja u mozgu veličine golf loptice. To područje vršilo je pritisak na centar za govor u lijevoj polutki njenog mozga. Nakon operacije imala je ožiljak na glavi dužine 20cm, a liječnici su joj rekli: "Ako svoje sposobnosti ne obnovite u prvih 5 mjeseci, nećete ih nikada obnoviti." Tajna njenog uspjeha bila je prihvaćanje ljubavi i pomoći drugih, te donošenje odluka na temelju unutrašnjeg osjećaja.

Dva mjeseca nakon moždanog udara prvi se put upustila u pustolovinu izlaska u vanjski svijet. Trebale su joj četiri godine hodanja s utezima u rukama da bi počela hodati ujednačenim tempom, a mozak je obnovio sposobnost zbrajanja i množenja. Za potpuni oporavak joj je trebalo osam godina, ali Jill iskustvo smatra neprocjenjivim. Zahvaljujući znanju o tome kako mozak funkcionira, poštovanju prema vlastitom tijelu i ponajviše svojoj brižnoj majci, uspjela je obnoviti svoj um te iznova oblikovala svoje shvaćanje svijeta. Svoje iskustvo opisala je u ovoj toploj i duhovnoj knjizi koja izražava divljenje prema ljudskom tijelu i njegovoj sposobnosti za oporavak.

Planetopija