Bipolarni poremećaj je genetska bolest poremećaja raspoloženja koju karakterizira izmjena depresivnih i maničnih faza. Prisutna je u oko 1% stanovništva, podjednako žena i muškaraca, a najčešće se javlja u dobi od 15. do 30. godine života. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, obiteljske povijesti bolesti, a odnedavno se razvija i laboratorijski test. Najčešća terapija je litij koji stabilizira raspoloženja, a koriste se i antidepresivi i antipsihotici. Video

Zablude o bipolarnom poremećaju

Bipolarni poremećaj dolazi sve više u središte zanimanja javnosti i zdravstvenih radnika prvenstveno zahvaljujući napretku dijagnosticiranja i medikamenata za liječenje te bolesti. Međutim, neke zastarjele zablude još uvijek su prisutne.

1. Bipolarni poremećaj znači da sam lud

Bipolarni poremećaj je psihička bolest poput drugih, ali ako ga imate, ne znači da ste ludi. Ukoliko se ne liječi, psihička bolest može se negativno odražavati na vaš život i odnos sa okolinom,.

2. Bipolarni poremećaj je bolest poput dijabetesa

Farmaceutski marketing ponekad pojednostavljeno poistovjećuje bipolarni poremećaj s bolestima poput dijabetesa, ali to nije točno. Za razliku od dijabetesa koji je klasična medicinska bolest, bipolarni poremećaj je psihička bolest koja se javlja kao posljedica nasljeđa, stresa i dr. faktora te se liječi odgovarajućim lijekovima i psihoterapijom.

3. Manična depresija je različita od bipolarnog poremećaja

Manična depresija je stari naziv za bipolarni poremećaj koji točnije opisuje promjene raspoloženja do kojih dolazi kod ovih bolesnika.

4. Osobe s bipolarnim poremećajem moraju uzimati lijekove cijeli život

Većina psihijatara se slaže da bi osobe s bipolarnim poremećajem trebale uzimati svoju terapiju kontinuirano, međutim s godinama se oscilacije raspoloženja mijenjaju te je moguće dozu smanjivati ili čak ukinuti lijekove.

5. Psihoterapija nije potrebna za bipolarni poremećaj

Osobe s bipolarnim poremećajem se međusobno razlikuju, pa tako i njihova terapija mora biti inidvidualizirana. Psihoterapija se smatra nadopunom medikamentoznom liječenju i osobito je korisna u početku početka liječenja olakšavajući prilagodbu svakodnevnog života bolesti.

6. Možda samo imam depresiju

U 25% slučajeva bipolarnog poremećaja pogrešno je dijagnosticirana depresija najčešće zato jer je depresija glavni razlog dolaska liječniku. Međutim, ukoliko depresija ne prolazi uz terapiju antidepresija ili ako se javljaju izmjene raspoloženja, trebalo bi posjetiti specijalistu jer se možda radi o bipolarnom poremećaju.

7. Ako se bolje osjećam uz lijekove, više ih ne moram uzimati

Osobe kojima je prepisana terapija za bipolarni poremećaj često prekidaju uzimanje lijekova iz više razloga:

· smatraju se izliječenima,

· vjeruju da im lijekovi nisu potrebni,

· ne vjeruju da lijekovi djeluju,

· strah od nuspojava,

· strah od osude okoline.

Što trebate znati:

•Bolest vaše voljene osobe nije vaša krivica (niti je njihova)
•Ne možete svoje bližnje ozdraviti, ali im možete ponuditi potporu, razumijevanje i nadu
•Svaka osoba doživljava poremećaj raspoloženja drugačije, s različitim simptomima
•Najbolji način da saznate što vaš bližnji treba od vas je da ga otvoreno pitate

Što trebate saznati:

•Kontakt informacije (uključujući i brojeve hitnih službi) liječnika, terapeuta i psihijatra vašeg bližnjeg, svoju mjesnu bolnicu, te pouzdanih prijatelja i članova obitelji koji mogu pomoći u krizi
•Da li imate dozvolu raspravljati o tretmanu vašeg bližnjega sa njegovim liječnicima, a ako ne, što trebate učiniti da biste dobili dozvolu
•Tretmani i lijekovi koje vaš bližnj prima, bilo kakve posebne upute za doziranje i sve potrebne promjene u prehrani ili aktivnostima
•Najvjerojatnije znakove pogoršanja ili manično depresivne epizode (riječi i ponašanja) i što možete učiniti da pomognete
•Kakavu svakodnevnu pomoć možete ponuditi, kao što su kućanski poslovi ili kupovina namirnica
Kad razgovarate sa liječnikom vašeg bližnjeg budite strpljivi, ljubazni i puni pouzdanja. Pitajte za razjašnjenje stvari koje ne razumijete. Zapišite stvari koje trebate zapamtiti.

Što možete reći da pomognete:

•Nisi sam u ovome, ja sam tu za tebe.
•Razumijem da imaš pravu bolesti i da je to ono što uzrokuje te misli i osjećaje
•Možda je nemoguće vjerovati sada, ali način na koji se osjećaš će se promijeniti
•Ja možda nisam u mogućnosti shvatiti točno kako se osjećaš, ali mi je stalo do tebe i želim ti pomoći
•Kada želiš odustati, reći sebi da ćeš izdržati još jedan dan, sat, minutu - koliko možes podnijeti
•Ti si važan za mene. Tvoj život je važan za mene
•Reci mi što mogu učiniti sada da ti pomognem
•Ja sam ovdje za tebe. Prebrodit ćemo ovo zajedno

Što biste trebali izbjegavati govoriti:

•Sve je to u tvojoj glavi
•Svi mi prolazimo kroz tako vrijeme
•Bit ćeš dobro.Prestani se brinuti
•Gledaj na to pozitivno
•Imaš toliko toga zbog čega se isplati živjeti, zašto želiš umrijeti?
•Ja ne mogu učiniti ništa u ovoj situaciji
•Samo se trgnuti iz toga
•Prestani se ponašati blesavo
•Što nije u redu s tobom?
•Nisi li već trebao ozdraviti do sada?

Poznati s poremećajem ličnosti

Ludwig van Beethoven (1770-1827) je patio od manične depresije, po mišljenju stručnjaka. Rano je pokazao veliki talent i postao je slobodni umjetnik, radije nego da traži stalno zaposlenje. Uprkos gubitku sluha skladao je remek djela i u kasnoj dobi, potpuno gluh. Obitelj i prijatelje izluđivao je promjenama raspoloženja. One se ogledaju i u njegovim najvećim simfonskim djelima- Heroica, Deveta simfonija i druge.

Virginia Woolf (1882-1941) odmalena se odlučila posvetiti pisanju, te su je podučavali privatni učitelji uz pomoć bogate obiteljske biblioteke. Prvi nervni slom doživjela je u 13. godini nakon smrti majke, a drugi deset godina kasnije zbog smrti oca. Napisala je brojna djela, među kojima se ističe roman-biografija Orlando, posvećeno Viti Sackville-West. U jeku II.svj.rata počinila je samoubojstvo napisavši prije toga oproštajno pismo mužu Leonardu.

Vivien Leigh (1913-1967) je cijelog života bolovala od graničnog poremećaja ličnosti. Godinama se liječila u duševnim bolnicama s promjenjivim uspjehom. Na njeno hirovito ponašanje žalili su se suradnici i suprug Laurence Olivier. Meastralan prikaz poremećaja ličnosti dala je u liku Blanche DuBois u kultnom filmu "Tramvaj zvan čežnja" po romanu Tennessi Williamsa za koji je nagrađena Oscarom.

Ernest Hemingway (1899-1961) obrađivao je temu samoubojstva u mnogim svojim djelima, a za svoj opus dobio je i Nobelovu nagradu. Ernest je godinama patio od manične depresije i paranoje i primao elektrošokove koje je krivio za gubitak memorije. Ujutro 2.7.1961. počinio je samoubojstvo što je njegova udovica proglasila nesrećom. Osim njega, samoubojstvo su počinili njegov otac-doktor Clarence, sestra Ursula, brat Leicester i unuka Margaux.

L.R.Stevenson

(dr Jekyll&mr Hyde)

https://en.m.wikipedia.org/wiki/robert_louis_stevenson

Video

Psychcentral.com