|
Utrka zdravlja-dojmovi
 U nedjelju, 10. svibnja 2009. sudjelovala sam u Utrci zdravlja koju je organizirala Udruga Medikus. Nutricionistički klub „Svijet zdravlja“ dao je svoj doprinos ovome događaju besplatnim mjerenjem masnoće u tijelu, te mojim učestvovanjem u utrci.
Bio je prekrasan sunčani dan, vruće. Tridesetak ljudi istrčalo je trasu dugu 5 km uz lijevu i desnu obalu Save. Neki od sudionika trče svakoga dana, neki povremeno. Ja nisam trčala od prošlog ljeta. Došla sam s namjerom da trčim onoliko koliko mogu, a ostatak hodam.
Dat je start za utrku i svi smo potrčali. Krenula sam umjerenim tempom i potpuno se usredotočila na trčanje. Nisam vjerovala da sam fizički spremna trčati 5000 metara. Uskoro mi se je pridružila jedna od sudionica utrke i tako smo mi umjerenom brzinom, uz zanimljivi razgovor, dotrčale do cilja. Nisam ni primjećivala metre, pa ni kilometre koje smo pretrčale, jer mi je pažnja bila usmjerena drugdje. Bila sam ponosna na sebe što sam uspjela istrčati 5000 metara, pri tome i razgovarati, ne zapuhati se, da me nijedan mišić nije zabolio. Osjećala sam se odlično.
Prije utrke sam bila dosta zabrinuta zbog mogućih ozljeda s obzirom na to da toliko dugo vremena nisam trčala. Međutim, s obzirom da tri puta tjedno idem na pilates, kada mi slobodno vrijeme dopusti rolam i vozim bicikl, očito je da zahvaljujući svemu tome ipak imam dovoljno fizičke kondicije i snage da mogu istrčati ovakvu ili sličnu utrku bez posebne pripreme. Ipak, mislim da je dobro pripremiti se prije nego što se upustimo u sličnu aktivnost da izbjegnemo mogućnost ozljede. Vježbanje pilatesa i trčanje nisu jednake vrste napora i upotrebe mišića.
Prije nekoliko godina prvi puta mi se je javila želja da istrčim neku sličnu utrku, ali s obzirom da se obično nisam imala vremena pripremati, nisam ni sudjelovala u željenim utrkama (npr. Terry Fox Run). Ne računam utrke u kojim se može rolati ili voziti bicikl, već baš trčati. Sudjelovala sam na prvoj, i koliko mi je poznato dosada jedinoj, Večernjakovoj Rolijadi održanoj 2003. godine iako sam bila u petom mjesecu trudnoće (blizanci), a i naša tada 1,5- godišnja kćer je sudjelovala (gurala sam ju u kolicima). Ali, eto, do ove nedjelje bez pripreme se nisam usudila trčati u nekoj utrci.
Sve možemo kada sebi i svojem tijelu damo šansu. Kada nešto odlučimo i ne odustanemo bez obzira koliko se bojali hoćemo li uspjeti ili ne. Jednostavno trebamo ići naprijed, korak po korak, i ne misliti kako ćemo i što će biti. Glavno je da smo krenuli i da ne odustajemo, a ako na tom putu i zapnemo naći ćemo način na koji ćemo doći do cilja. Sami, u društvu, trčeći ili pješke. Najvažnije je da krenemo. Stići ćemo. Kako i kada nije bitno. Glavno je da krenemo. Poznato je da svako, i ono najmanje, putovanje počinje prvim korakom.
A kada nešto odlučite i ohrabrite se učiniti, univerzum se pokrene da vam pomogne. Meni je pomogao tako što mi je poslao sudionicu u utrci u čijem društvu su moje misli bile usmjerene dalje od razmišljanja o dužini trase i mojim (ne)mogućnostima.
Dubravka Gec Alapić
savjetnica za kliničku nutriciju
Nutricionistički klub i savjetovalište „Svijet zdravlja“
www.svijet-zdravlja.hr
email:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
|
Sport 
Medikus - Medicinski magazin organizira humanitarnu kros Utrku zdravlja 2009. u nedjelju 10.5.2009 na Savskom nasipu, Prisavlje (pored Boćarskog doma). Utrka se održava pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i povodom Svjetske godine sporta pod motom "Sportom do zdravlja" s ciljem nabave sredstava za liječenje Dominika Krijana. Staza je dugačka 5000 m, kružnog oblika i prelazi preko Savskog mosta i Mosta slobode.
