P: Mnogi ljudi nikad nisu čuli za Vas. Tko je, zapravo, Oscar Pistorius?
O: Volim atletiku, volim se posvetiti onome što radim. Po prirodi sam opušten, volim voziti motocikle, slikati, družiti se s ljudima...
P: Kakva Vam je bila prva reakcija kad Vam je Sportski arbitražni sud dopustio da se pokušate kvalificirati na OI?
O: Otkad su mi rekli da sam suspendiran, bio sam užasno razočaran. Mislio sam da ću skakati od sreće ako mi dopuste da se pokušam kvalificirati, ali nakon teških pet mjeseci u kojima sam zbog testiranja i suđenja izgubio puno vremena i treninga, samo sam osjetio olakšanje.

P: Kako funkcioniraju Vaše proteze?
O: Zovu se “Cheetah Flex-Foot” i na njima trčim od 2004. godine.
Prije toga sam trčao dvije godine na protezama napravljenima u Južnoj Africi, ali nisu bile od odgovarajućeg materijala i lako su pucale. Na ovim “cheetama” trči većina najboljih svjetskih paraolimpijaca. Koštaju 3000 dolara, ali imam samo ove jedne.

P: Kakve su njihove karakteristike u odnosu na ljudske tetive?
O: Vidio sam da se ljudi razbacuju brojkama i postocima, da daju triput veću povratnu energiju od odraza nego ljudska noga, ali nema puno kvalificiranih da o tome pričaju jer je bilo zaista malo testova. Ugljikova vlakna na protezama daju oko 60-70 posto povrata energije, što se vidjelo na testiranjima zglobova na koljenima i kukovima, a tetive daju čak i do 140 posto povrata energije. Priča se i da sa svojim odrazom prekoračim četiri metra, ali tko god je gledao moju utrku može vidjeti da je to zapravo 2,3 m.

P: Jedan je atletski tjednik objavio anketu prema kojoj je 60 posto ljudi protiv toga da Vam se dopusti nastup na OI-ju.
O: Prema mojim iskustvima, većina je uz mene, ali i oni koji nisu imaju pravo na svoje mišljenje i nisam spreman tvrditi da su u krivu. Ako su preslijepi da vide istinu, to je njihov problem. Puno mi je važnije mišljenje atletičara, koje je vrlo pozitivno. Tyson Gay me javno podržao, kao i brojni prijatelji iz paraolimpijskog sporta. Primio sam tisuće SMS-ova podrške i čestitki sa svih strana.

P: Kakve su Vam šanse da se kvalificirate za Peking?
O: Imao sam malo vremena da se pripremim za ova tri mitinga (u Milanu nije uspio, čekaju ga Rim u petak i Luzern). Realno ne mogu očekivati da se s dva mjeseca priprema kvalificiram za OI. Norma na 400 m je 45,55, a moj osobni rekord 46,34. No istrčim li B-normu (45,95), mogu biti član južnoafričke štafete.

P: A ako ponude pozivnicu?
O: Ne bih je prihvatio. Nisam ništa drukčiji od ostalih i ne želim da me tako tretiraju. Imam san, ali ako ga ne zaslužim, neću ga ostvariti. Želim se dokazati na stazi. Atletika nije momčadski sport u kojem se lošiji igrač može 'šlepati’ uz bolje u reprezentaciji. Tu svatko ima svoje vrijeme i prema njemu se vidi koliko vrijedi. Radije ću preskočiti Peking i učiniti sve da se kvalificiram za London. Da netko dobije pozivnicu, a ne zasluži Igre svojim rezultatom, ne bih ga poštovao. Pa tako ni sebe.

P : A SP iduće godine?
O: Iduće godine namjeravam biti najbrži Južnoafrikanac na 400 m. Lani sam bio drugi, ove nisam trčao, a dogodine se mogu vratiti u vrh. To bi mi trebalo omogućiti jake mitinge i odlazak na SP, a sve u sklopu priprema za London 2012.

P: Vaša priča stigla je i do Hollywooda. Tom Hanks navodno želi snimiti film o Vama.
O: Atletika mi je prioritet, ne vidim se kao filmska zvijezda iako je to lakši način za zaraditi. No ne bih želio zbog toga izgubiti šest mjeseci treninga. I kad bi me netko drugi glumio, potrošio bih puno vremena za davanje informacija. Vratio sam se atletici, a sve ostalo može čekati. Možda se predomislim za 10 godina kad završim karijeru.

P: Što biste poručili ljudima sa snom poput Vašeg?
O: Da se ostvari san, treba mu se posvetiti srcem i umom. Kad odlučiš učiniti nešto veliko, trebaš raditi male stvari koje će te do toga dovesti.