Svjetskim danom hrane proglašen je 16. listopad u znak obilježavanja dana osnutka FAO (Organizacije za hranu i poljoprivredu) pri Ujedinjenim narodima 16. listopada 1945.g. i obilježava se od 1979. godine. Unatoč naporima WHO-a i FAO-a da se pokuša smanjiti broj pothranjenih, kao i broj oboljelih ljudi od posljedica pothranjenosti, prema službenim podacima FAO-a u svijetu je gladno preko 850 milijuna ljudi.

O tome govori i ovogodišnji izvještaj Svjetske organizacije za hranu koja je izvijestila da će do 2050.g. svijet morati proizvoditi 70% više hrane kako bi nahranio novih 2,3 milijardi ljudi kojih će na Zemlji tada biti ukupno 9,2 milijardi, prema UN-ovim predviđanjima. Povodom Svjetskog dana hrane FAO želi u cijelom svijetu (pogotovo razvijenijim zemljama) kroz razne humanitarne aktivnosti prenijeti poruku kako je vrijeme da se učini nešto oko problema gladi u svijetu.

Cilj kampanje je povećanje društvene svijesti i mobiliziranje svjetskih financijskih sredstava. Namjera je potaknuti moćnike ulagati u projekte koji će doprinijeti većoj proizvodnji hrane, a najviše angažiranja stanovništva na njenoj proizvodnji, u smislu "daj ribaru mrežu da lovi ribu", tj. pomoći siromašnim poljoprivrednicima da uzgoje više hrane, da je uspješno plasiraju na tržište, a time i da stvore dovoljnu dobit za sebe i svoju obitelj.

Uzroci nestašice hrane  

Bez obzira što FAO svake godine povodom Svjetskog dana hrane predlaže različite tematske akcije kao što su npr. izazovi klimatskih promjena i bioenergija, mikro projekti poticanja proizvodnje hrane, državni poticaji poljoprivredne proizvodnje i dr. "glad" za hranom je sve veća. U zadnjih desetak godina ovog stoljeća cjelokupna svjetska proizvodnja žitarica nije zadovoljila potražnju, tako da se stalno crpe svjetske zalihe žita koje su prije dvije godine bile najniže u zadnjih 30 godina. Stručnjaci ovaj zabrinjavajući trend pripisuju raznim uzrocima kao što su:  

1)      Globalizacijski procesi

Rastuća svjetska populacija stvara nova tržišta i povećava se potražnja za hranom u inače najmnogoljudnijim i najsiromašnijim zemljama svijeta. To uzrokuje nagli rast novih gradova i naselja na uštrb velikih poljoprivrednih površina (napuštanja farmi, isušivanja rižinih polja, uništavanjem plantaža) s jedne strane, a s druge veliku potražnju za pitkom vodom i vodom za pokretanje energije u novim tehnološkim procesima. Iz tog razloga  poljoprivredna proizvodnja mora podržavati proizvodnju veće količine hrane s mnogo manje raspoložive vode, što dugoročno zahtijeva razvoj novih usvjeva otpornih za sušu.        

2)      Klimatske promjene

Promjene klime zbog globalnog onečišćenja uzrokuju brojne poplave, velike suše, razorne uragane i tajfune u raznim dijelovima svijeta osiromašuju ionako siromašna područja. Npr. 2007. godina bila je godina velikih suša u Australiji i Novom Zelandu koje su pogodile 10% svih poljoprivrednih površina u Australiji.

3)      Alternativne energije

Zbog sve manjih i ograničenih količina nafte te političke "trgovine", traže se novi energenti. Najpoznatiji je bio-dizel kojemu je osnovni sastojak etanol dobiven iz žitarica (kukuruz, uljena repica, šećerna trska i dr.) Radi potražnje za etanolom države subvencioniraju poljoprivrednike za proizvodnjom određenih kultura za potrebe bio-energije. Iz tog razloga velika područja poljoprivrednih kultura prenamjenjuju se za kulture izvore bio-energije umjesto za prehranu.

Summit o hrani

U Rimu se 1996.g. održao "Summit o hrani" na kojem su se sastali prestavnici iz 194 zemlje (šefovi država i vlada), kako bi bi pronašli rješenje za osiguranje dostatne količine hrane, a istovremeno sačuvati čisti zrak i okoliš. Na tom povijesnom sastanku zaključeno je da je to posljednja prilika čovječanstva za trajna rješenja temeljnog problema suvremenog svijeta –"Osigurati hranu za sve".

I danas nakon tog povijesnog Summita, obilježavanje Svjetskog dana hrane ponovno je važno i dramatično aktualno radi izgradnje svijesti svjetske populacije o globalnom problemu nestašice hrane u nerazvijenim zemljama, kao i radi jačanja solidarnosti u borbi protiv gladi, pothranjenosti i siromaštva. Činjenica je ovih zadnjih 10-tak godina da je proizvodnja hrane u siromašnim zemljama sve manja i lošija, a taj trend će se nastaviti u slijedećim desetljećima.  

Zato, svi zajedno također moramo razmisliti koliko trošimo na hranu i u kojim količinama je konzumiramo. Dakako, svi smo mi u ovo vrijeme recesije "stegnuli remen" i svatko od nas zna koliko može smanjiti potrošnju namirnica koje nam nisu od životne važnosti, jer broj gladnih u svijetu ne poznaje statistike niti recesije.  

Za ilustraciju o potrošnji hrane pojedinih obitelji diljem svijeta pogledajte link:

How much do we eat   

UPTT.hr