| Valentinovo-dan zaljubljenih |
|
| Intima | |
| Ponedjeljak, 08 Veljača 2010 10:18 | |
|
Na molbe mladih parova svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. Dana 14. veljače 269.g. svećeniku Valentinu odrubili su glavu i pokopali ga na Via Flaminiji. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je proglasilo blagdan Svetog Valentina. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14.2., a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od poganskog obreda Luperkalija koji se slavio u čast božice braka June, dok druge pak govore kako se u srednjovjekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja "Valentinovskih" čestitki. Ljubavne čestitke
Svake godine za Valentinovo se pošalje oko bilijun čestitaka, a nešto više pošalje se jedino za Božić. U drugoj polovici prošlog stoljeća, ustalio se za Valentinovo običaj poklanjanja cvijeća, najčešće ruža i čokolada pakiranih u crvenim, srcolikim kutijama. Valentinovo je dan, uz Majčin dan, kad se kupuje najviše cvijeća. Djevojke i žene širom svijeta na Valentinovo dobiju zajedno oko 50 milijuna ruža, a u Veronu, rodni grad Romea i Julije, pristigne oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju.
|
Običaj Valentinova potječe iz 3. st. kada je u Rimu živio svećenik Valentin (lat. Valentinus presb. m. Romae), a kršćanstvo je još bilo nova i mlada religija. Tadašnji car, Klaudije I., naredio je svim vojnicima da se ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je smatrao da oženjeni vojnici neće htjeti ratovati, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, osim jednoga...
Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Charles Orleanski. Namjenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj. Simbol Valentinova je 
Kupidon (lat. Cupido - želja) bog erotske ljubavi kod starih Rimljana. Nazivan je još i Amor, a ekvivalent je Erosu u grčkoj mitologiji. Zamišljan je kao nagi zlatokosi dječak sa krilima koji prati Veneru, a predstavljan je sa zlatnim tobolcem, lukom i strijelama. Ove strijele pobuđivale su žudnju u osobe koja je bila pogođena.
