| Jesen - doba gljva |
|
| Fokus | |
| Autor Maja Lalić | |
| Četvrtak, 31 Listopad 2013 20:17 | |
|
Vrganj do vrganja U našim šumama živi veliki broj krpelja i nije rijetko da se u proljetnim mjesecima zakači jedan ili više komada ovih jedva vidljivih insekata. Preporučljivo je poslije svakog planinarenja provjeriti tijelo i ako se neki krpelj prihvatio za kožu treba ga pincetom "odvrnuti" (suprotno od kazaljke na satu) ili otići u ambulantu. Prije polaska u gljive treba postaviti cilj: što i gdje sakupljati, te se prisjetiti pravih gljivarskih terena. Ne treba zaboraviti da gljive rastu isključivo uz određenu vrstu drveća ili žive na račun drvne mase koja odumire, kao i uz određeni supstrat. Sakupljače najviše zanimaju najcjenjenije vrste gljiva. Međutim, one nisu tako česte, između ostalog i zbog toga što su cilj mnogih drugih gljivara. Ukoliko nađete, na primjer, vrganj, ne napuštajte brzo to mjesto. Vrganje treba tražiti i u krugu i kod njih postoji pravilo: našao si gljivu - traži blizu drugu. Za njih, a i za mnoge druge vrste, jednom zapaženo mjesto ostaje vaše trajno nalazište. Kalendar gljiva U prirodi postoje paralelna događanja, nešto što govori o uzajamnoj povezanosti vrsta, nešto što se može nazvati kalendar gljiva. Razne faze u vegetiranju drveća i trava mogu signalizirati sezonu određenih vrsta. Pojava nekih gljiva poklapa se sa pupanjem lišća, cvjetanjem voćaka, pojavom jagorčevine, vrežanjem jagoda, cvjetanjem maka, sazrijevanjem plodova, opadanjem lišća itd. Zapaženo je da pri naglom porastu temperature tijelo gljive se prestaje razvijati, čak brzo i uvene. Za vrijeme obilnih kiša broj i količina raznih vrsta gljiva je velik, međutim njihov vijek se skraćuje jer brzo gnjile i propadaju. U takvim prilikama treba češće odlaziti na teren. Većina gljiva najbolje raste pri veoma slaboj svjetlosti, a neke, kao šampinjoni, rastu i u potpunom mraku. Za gljive je veoma pogodna prorijeđena šuma i one se na ovakvom terenu javljaju ranije i rod je bogatiji. (Ibrahim Hadžić, Drugi gljivarski korak - Prosveta 2002.)
|
Sakupljanje gljiva zove se mirni lov. Danas je sve više ljudi spremno da se bavi tim "lovom". Tako je moguće provesti cijeli dan u prirodi i ne osjetiti dosadu. Uz miris šume i cvrkutanje ptica prijeći desetke kilometara bez umora. Sa strašću istraživača zaviriti u svaki grm ili stari panj i pronaći korisne gljive. No, nije sve tako idilično, neophodno je podsjetiti na neprijatne stvari koje očekuju gljivare.
Kad smo došli na odredište, parkirališe u Pili u Stubakima tik uz Sljemensku cestu, na naše veliko iznenađenje nigdje žive duše. Zar je moguće da je tako velika skupina gljivara došla ranije, pa već odšetala u šumu? Ili je možda da smo krivo shvatili upute na internetu? Nismo se dali obeshrabriti, krenuli smo dalje cestom u potrazi za nekim da nas vrati na pravi put. I tako smo tražeći gljivare naišli na skupinu ljudi koji su tražili kestene. I naravno nisu imali pojma o gljivarenju, ali su nam preporučili da naberemo kestena. Uskoro smo naišli na jednog simpatičnog kestenotragača koji nam je otkrio tajnu; gljivarenje je bilo dan ranije, u subotu, izuzetno dobro posjećeno. Više od tisuću ljudi, štandovi, muzikaši, gljivarski kotlića, izbor za najljepšu gljivarsku košaru. A mi smo to sve propustili za čitav jedan dan.