"... Zapravo mi je teško sročiti što Vas točno želim zamoliti, znam, rekla sam na početku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi - ŽELIM ŽIVOT...Za mene predaja nikad nije bila opcija", napisala je Ana Rukavina Erceg u svom vapaju za pomoć koji je obišao cijelu Hrvatsku. Iako je nada i optimizam ni u najtežim trenucima nisu napustili, Ana je 26. studenog 2006. godine izgubila onu najtežu životnu bitku - bitku s opakom bolešću.

Prije točno četiri godine ugasio se jedan mladi život. Život koji je još imao puno toga za reći, život koji je pokazao da se vrijedi boriti do zadnjeg dana, svjetlo koje je još trebalo gorjeti, život koji je želio živjeti, život Ane Rukavine.  Datum je to koji nikada neće biti zaboravljen, ne samo od strane Anine obitelji, već i od mnogih ljudi koji su u ovoj mladoj novinarki pronašli snagu i inspiraciju za daljnju životnu borbu.

Ana Rukavina je sredinom 2005. saznala da boluje od leukemije, no unatoč opakoj bolesti, optimizam i želja za životom nisu je napuštali. Preminula je prerano, u dvadesetdevetoj godini, a pismom Želim život Ana je ganula cijelu Hrvatsku. Na treću obljetnicu Anine smrti podsjećamo na njen vapaj za pomoć i dragocjenost života na koju često zaboravljamo. Ana Rukavina potaknula je osjećaj solidarnosti među ljudima okupljenima oko jedinstvenog cilja pomoći jednom mladom životu.

"Ana je voljela život, prerano nas je napustila i ostavila neizbrisiv trag podsjetivši nas koliko zajedništvo može pomoći. Za mene predaja nikada nije bila opcija. Beskrajno volim život i ljude, znam i imam za koga živjeti. Ponekad mi se čini da mi ni 100 godina ne bi bilo dovoljno da učinim sve što je onaj na nebu namijenio za mene, riječi su iz Aninog pisma koje bi nam zauvijek trebale služiti kao podsjetnik da se i u teškim trenucima života treba boriti te da od životne bitke nikada ne treba odustati. Draga Ana, nastavljaš živjeti u našim srcima", objavljeno je iz Zaklade Ana Rukavina povodom treće godišnjice Anine smrti.

Dokaz da Ana nije zaboravljena su i aktivnosti Zaklade koju vode njena majka Marija i sestra Gordana Leto. Cilj Zaklade koju su osnovali obitelj Rukavina, Hrvatska udruga leukemija i limfomi te redakcija Vjesnik bio je prikupiti što veći broj dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica kako bi se spasilo što više života. Zaklada Ana Rukavina svojim je radom značajno pridonijela edukaciji javnosti o hematološkim bolestima te proširila Registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži sa skromnih 150 na čak 33 000. Osim pomaganja oboljelih od hematoloških bolesti i razvoja novih programa i metoda liječenja, Zaklada je inicirala osnivanje javne Banke krvi iz pupkovine, 28. ožujka 2007. godine na dan kada bi ova, prerano preminula novinarka Vjesnika, proslavila svoj trideseti rođendan.

Zaklada Ana Rukavina